Postupak posredovanja u rešavanju sporova odn. medijacija je alternativni postupak u odnosu na sudski, stoga to je vansudski, mirni postupak u rešavanju sporova. Ovaj postupak ima svoje prednosti u odnosu na parnični postupak, verovatno najvažnije su brzina i troškovi postupka, no važni elementi su i poverljivost, dobrovoljnost, očuvanje i unapređenje međusobnih odnosa strana u postupku. Ova načela postupka medijacije bi u nekim sudskim postupcima imala prevagu nad sudskim koji je javan, vrlo često neizvestan kako u dužini trajanja postupka tako i ishodu samog postupka i visini troškova (sudskih taksi, naknade za advokate, troškovi veštačenja i izvođenje drugih dokaznih radnji i sl.).
Država je uvidela da će uvođenje novog, alternativnog, načina rešavanja sporova trebati približiti onima koji se spore i napravila je neke olakšice za one koji se odluče da spor reše medijacijom, iako su započeli sudski postupak. Iz tog razloga usvojen je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o sudskim taksama, koji je stupio na snagu 01.01.2019. godine. Novine koje donosi ovaj zakon se odnose na medijaciju i sudske takse, odn. na oslobađanje od plaćanja sudskih taksi u parničnom postupku ukoliko se spor reši medijacijom.
Sve novine imaju za cilj rasterećenje sudova, promovisanje alternativnih načina za rešavanje sporova i podsticanje stranaka u postupku da sporni odnos reše mirnim putem.
Po Zakonu o sudskim taksama nastanak taksene obaveze za tužbu i odgovor na tužbu (član 3. stav 2. Zakona) nastaje danom zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, ukoliko postupak nije okončan:
- posredovanjem (medijacijom),
- sudskim poravnanjem,
- priznanjem tužbenog zahteva ili
- odricanjem od tužbenog zahteva.
Zakon predviđa oslobađanje od plaćanja sudskih taksi (član 9. stav 6. zakona) ukoliko se parnični postupak okonča do dana zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu posredovanjem (medijacijom), sudskim poravnanjem, priznanjem tužbenog zahteva ili odricanjem od tužbenog zahteva.
Stranke u postupku bi o ovoj mogućnosti za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi (član 9. stav 6. zakona) trebalo da budu poučene pismenim putem, što bi sud mogao učiniti dostavljanjem obaveštenja iz člana 102. Sudskog poslovnika („Sl. glasnik RS“, br. 110/2009, 70/2011, 19/2012, 89/2013, 96/2015, 104/2015, 113/2015 – ispr., 39/2016, 56/2016, 77/2016, 16/2018 i 78/2018).
Tako je navedenim članom je propisano da sud u građanskom postupku strankama može dostaviti i pisano obaveštenje koje sadrži pouku o pravu na oslobađanje od plaćanja troškova postupka, pravu na besplatnu pravnu pomoć i besplatno zastupanje, pravu na besplatnog tumača, medijaciju i sl.
Ovo obaveštenje se može dostaviti uz poziv za pripremno ili prvo ročište za glavnu raspravu, lično ili preko punomoćnika, kao i u postupku prethodnog ispitivanja tužbe, ukoliko sud proceni da je to potrebno.
Pored ovoga, u ovom obaveštenju bi moglo da bude navedeno gde i na koji način stranke mogu dobiti dodatna obaveštenja o tome šta je medijacija i kako izgleda postupak medijacije, s obzirom na to da je postupak medijacije i dalje nepoznat za veliki broj ljudi.
Inače, ovo je u skladu sa članom 11. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/2011, 49/2013 – odluka US, 74/2013 – odluka US, 55/2014 i 87/2018). Po ovom članu, sud ima obavezu da stranke uputi na medijaciju ili informativno ročište za medijaciju, u skladu sa zakonom, odnosno da ukaže strankama na mogućnost za vansudsko rešavanje spora medijacijom ili na drugi sporazuman način.
Zakon izričito navodi da obaveza za plaćanje sudske takse za tužbu, odn. odgovor na tužbu, nastaje danom zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, ukoliko postupak nije okončan posredovanjem (medijacijom), sudskim poravnanjem, priznanjem tužbenog zahteva ili odricanjem od tužbenog zahteva. Dakle, stranke u parničnom postupku su dužne platiti ove takse tek danom zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, ukoliko postupak nije okončan na jedan od gore navedenih načina.
Autor: Olga Marinkov Bajić